(2011, 8) Zaključak (Kraj priče o naknadama za starateljstvo)

15.11.2011.

Bogaćenje na bilo koji način, svim sredstvima koja ti stoje na raspolaganju, bila to, u ovom slučaju, sredstva namijenjena socijalno ugroženim kategorijama,  jer je to neka svojim potpisom omogućila.

Da li su ovaj  princip zarade  svojom šutnjom podržali građani, udruženja građana i građanki, sve političke stranke (osim Stranke za BiH), porodice štićenika, u prvom redu 30-ak porodica djece štićenika? Imaju li svi oni glas?

Da li je potrebno ići tako daleko i postaviti ovakvo pitanje?

Šutnja je bila najteža i šutnja je bila simptom. “Dijagnozu” ostavljam stručnjacima, policajcima, doktorima, pravnicima, sociolozima, psiholozima, društvenim radnicima, mudracima svih mahala i sela, studentima, penzionerima, ekonomistima, intelektualcima - ako postoje, svima koji imaju znanje da u glavi saberu 2 i 2.

Nekoliko dana prije Bajrama pojedinim socijalnim radnicima isplaćen je “bajramluk” u ukupnom iznosu od oko 100.000 KM (Poređenja radi , znate kakvo je trenutno stanje u Domu za stara lica, npr.).  Bajramluk se sastoji od neisplaćenih naknada za starateljstva po rješenjima koja su bila na snazi do maja 2011. godine i moje ostavke. Od 2009. do 2011. godine rješenja su bila na snazi, a novac nije isplaćivan, jer je o tome da li platiti ili ne platiti  trajala dvoipogodišnja  prepiska između resornih organa. Za  to “kratko” vrijeme prošla Vlada (skoro istog sastava kao ova) nije htjela  da se  rješenja o naknadama za starateljstvo stave van snage. Tako se nabralo oko sto hiljada, koje su, evo,  isplaćene pred Bajram. Ima se (narodnih) para, može se.

Ako se uz njih sabere ono što je isplaćeno do 2009. godine, dobijemo cifru od oko 200.000 KM koje su socijalnim radnicima isplaćene po osnovu rješenja o naknadama za starateljstvo.

Ironično je da se za plaćanje socijalnim radnicima na ime naknade za starateljstvo  potroši 200.000,  a da je pri tome isti taj  Centar za socijalni rad proteklih 11 godina podstanar. Za 200.000 KM mogla se  izgraditi nova zgrada Centra pristupačna njenim korisnicima, ali ko o tome da razmišlja?  Bivša direktorica koja je potpisala rješenja o naknadama za starateljstvo  sigurno nije razmišljala o izgradnji zgrade, a nove/og direktorice  Centar nema od 1.12.2008. od kada je bivša postala ministrica.

Da se vratim na početak priče, šutnja je ta koja je tužna. Ako nastavimo šutiti na ovakve stvari, naša budućnost će biti tužna.

Mjesečni smještaj djeteta u neku od ustanova ovaj kanton plaća u prosjeku 300 KM, a radnik Centra, da se stara o tom djetetu, plaćan je po 150 KM mjesečno po djetetu,  na platu.

Za osiguranje normalnih uslova za život djeteta u porodici, a ne u domu, odgovoran je  BPK preko Centra za socijalni rad.

Da postavim ovako, da li vi znate porodicu koja bi za 450 KM mjesečno primila na smještaj dijete  bez roditeljskog staranja i koja bi se brinula o njemu?

Da li šutite? Da li poznajete ijedno od 33 djece iz BPK smješteno u institucije? Da li znate da li će htjeti da se vrate u Goražde i da li će oni koji treba da se brinu o njima (a koje predstavljaju političke stranke koje sjede u Skupštini) da im pruže podršku?

Toliko pitanja u zaključku, jer odgovori šute.

Šutite i vi.

Šutimo.

A možemo pomoći.

Pojedinac ne može sam ništa promijeniti, ali ako smo zajedno možemo puno toga.