(2011, 5) Odgovor na prijetnje - OTVORENO PISMO

Otvoreno pismo Skupštini, Vladi, boračkim udruženjima i udruženjima građana BPK Goražde


03.07.2011.


Na sjednici Skupštine Kantona održanoj 1. jula 2011. godine, od strane premijera BPK Goražde Emira Frašta, u sklopu diskusije u vezi s mojim imenovanjem na poziciju direktorice Centra za socijalni rad BPK Goražde, na moju adresu, između niza ostalih, upućene su i riječi: “Problematično je to šta će biti s tom osobom”.


Podsjećam poslanike, članove Vlade, političke stranke, bivše prijatelje moga oca, njegove ratne drugove, moje drugove, zastupnike boračkih prava i prava demobilisanih boraca i njhovih porodica, zastupnice ženskih prava, da je trebalo da reaguju, jer im je to dužnost – da štite sve građane ovog Kantona, bez obzira na njihovo ime i prezime i spol.


Podsjećam na mog rahmetli oca, jer da je on živ, sigurno mi premijer ne bi uputio ovakve riječi. To što nije živ moj otac i što nisu živi očevi hiljade nezaposlene djece boraca ovog grada ne daje za pravo nikome na ovom svijetu da im prijeti i da im oduzima pravo na rad. To što nemaju očeve da ih štite, ne znači da pojedinci mogu pljuvati po njima.


Podsjećam boračka udruženja da je i moj otac, u peridu 91.-a – 95.-a učestvovao u pripremi odbrane i odbrani ovoga grada, da je prvi ranjenik sa Mišjaka, ranjen u jutro 4. maja i da je i materijalno i moralno podržavao borbu za naš grad. Bio je jedan od rijetkih koji je helikopterom otišao iz ovog grada u Sarajevo, da bi građanima, izlažući svoj život, dovukao hranu Plavim putem. Sjećaju se i njega i njegovih ratnih zasluga, oni koji se žele sjetiti.


Ne zamjeram Vam što šutite, poštovani saborci mog oca, i što ne branite djecu demobilisanih boraca kojih više nema, jer znam šta se dešava onima koji imaju svoje mišljenje i svoj stav i koji nisu poslušnici – mogu ostati bez egzistencije. Ali boli me to što me nijedno udruženje ovog grada, bilo boračko ili ne, nije bar nazvalo da me pita kako sam. Boli me to što niko osim poslanika Damira Žuge i poslanice Sevde Popović nije stao u odbranu moje časti i moga imena.


Ja nikad nisam tražila tuđu pomoć, hvala Bogu, uvijek sam pomoć imala od svoje porodice. Ali, šta je s onima koji ne mogu sebi pomoći, i šta da očekujemo od ove Vlade kada se prema mladima, koji su sami ulagali u svoje obrazovanje, ponaša ovako.



Delila Klovo