Miraz zvani Centar za socijalni rad BPK-a

12 obrazovanih mladih i ministrica za obrazovanje 

Čuva se mjesto u Centru za socijalni rad BPK-a Goražde, dok mi ne radimo.

Mjesto se čuva više od 3 i po godine, još od kraja 2008. otkako je Alma Delizaimović, bivša direktorica Centra za socijalni rad BPK-a Goražde, postala ministrica za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi BPK-a Goražde. Mjesto se njoj čuva. Gospođa Delizaimović ima rješenje i odluku organa Centra kojima joj se garantuje povratak na posao nakon isteka ministarskog mandata. Rekli bi neki da ima pravo, ja hoću da utvrdim da nema.

Na birou u Goraždu je u decembru 2009., godinu dana nakon što je izdato rješenje bivšoj direktorici, bilo VSS: 8 socijalnih radnika i 1 pedagog .

U decembru 2011., tri godine čuvanja mjesta, VSS: 8 socijalnih radnika, 2 pedagoga i 1 psiholog.

U maju 2012., tri i po godine čuvanja mjesta, VSS: 9 socijalnih radnika, 2 pedagoga i magistar psihologije.

Ne brojimo sve one koji nisu htjeli da se vrate.

Dakle, trenutno 12 nezaposlenih mladih osoba nema šanse da radi u Centru za socijalni rad, jer je Centar za socijalni rad izgleda miraz pojedinih privilegiranih pojedinaca, od kojih je jedna i ministrica upravo onih mladih ljudi koji se školuju, njenih kolega i kolegica, da bi sutra sjedili na birou i čekali na posao koji se njoj čuva. Dobar primjer.

Već više od četiri i po mjeseca pokušavam da zakonskim putem dobijem dokumente – odluku i rješenje Centra za socijalni rad, kojima se gospođi Delizaimović garantira radno mjesto. To pokušavam kako bih utvrdila da li su nezakoniti. Smatram da su nezakoniti jer direktori nisu zaposlenici u stalnom radnom odnosu nego su u mandatu na četiri godine pa im ne može mirovati radni odnos.  Izabrani dužnosnik (ministar, npr.) već u roku od tri dana od dana preuzimanja funkcije ministra mora podnijeti ostavku na nespojivu funkciju.

Elem, dakle, radi se o istoj onoj ministrici koja je kao direktorica iste te davne 2008. godine svojim privilegiranim uposlenicima Centra za socijalni rad izdala rješenja o mjesečnim naknadama za poslove starateljstva, na osnovu kojih su radnici inkasirali nekih 200.000 KM za 2008, 2009, 2010 (i možda će za 2011.  godinu), što redovnim isplatama što sudskim putem u novembru 2011. godine.

Da li radnici Centra za socijalni rad prijete novim tužbama zbog rješenja o naknadama za poslove starateljstva? 

Dakle, radi se o istim onim rješenjima o naknadama koja su stavljena van snage tek nakon moje ostavke na mjesto SDP-ove ministrice za socijalnu politiku.

Šta reći osim da su socijalni radnici u novembru 2011. godine naplatili sve neisplaćene naknade zaključno sa novembrom 2010. godine (kada su podnijeli tužbe) ali pošto se bivša Vlada SDA i SDP-a (ona tzv. Vlada eksperata) velikodušno nije sjetila da ih stavi van snage, ostao je prazan prostor od novembra 2010. do maja 2011. kada su rješenja stavljena van snage. Prazan prostor za period od novembra 2010. do maja 2011. kao  i isplatu naknada  u novembru 2011. socijalni radnici mogu zahvaliti  Emiru Fraštu i njegovim "pravnim stručnjacima" Almi Delizaimović i Muhamedu Hadžiću savjetniku u Ministarstvu za socijalnu politku koji na sjednici Vlade na kojoj nisam bila prisutna drsko i bezobrazno kažu da sam povukla svoj prijedlog i izdiktiraju novi, kojim je SDP-ova vlada BPK-a aminovala naplatu naknada do presude i poslije presude. O toj sjednici Vlade pisala sam ovdje.

Nikad niko nije odgovarao zbog toga niti zbog ovih rješenja, zbog toga što je uopće došlo do tužbi nakon što je obustavljena isplata, zbog toga što se za godinu i po dana prepucavanja nadležnih organa (ministarstva za socijalnu politiku i finanasije, Centar, "Vlada eksperata") niko od njih nije udostojio da radi po zakonu i da ih stavi van snage.

Zato su socijalni radnici naplatili, a o tome sam pisala ovdje.

Saznajem da isti prijete da će ponovo da tuže Centar za socijalni rad radi tih sedam mjeseci. Tako da recimo imamo ovu računicu:

Jedan socijalni radnik/ca  x 7 mjeseci x 150 KM po djetetu x 5 štićenika = 5.250 KM.

Sitnica iz bogatog budžeta. Sitnica u odnosu na ono što je već isplaćeno.

Ukupno 6 socijalnih radnika x 21 štićenik, pa računajte o koliko novca trenutno ponovo pregovaraju u Centru za socijalni rad.

Navodno se nova ministrica za socijalnu politiku  iz LDS-a zauzima da socijalni radnici odustanu od tužbi za tih tričavih nekoliko mjeseci.

A možda i radišna ekipa iz RTV BPK, i ovaj put ode i snimi pozitivni skandalozni maksuz prilog o tome da su  privatni tužitelji - socijalni radnici prvostepeno  dobili spor protiv ustanove u kojoj rade i primaju platu. "Posebno mi je drago što su pojedinci iz Vlade kad se to odlučivalo tada spoznali šta je budućnost centara za socijalni rad, šta je budućnost socijalne zaštite,  kako treba štiti interese onih koji to nisu sposobni, da sami funkcionišu. Posebno mi je to drago, i u to ime ja im se lično zahvaljujem", prenijela je tada žurno naša televizija riječi zahvale socijalnog radnika dvjema prošlim vladama BPK-a.

Političarima puna usta mladih 

Prijete li radnici Centra za socijalni rad  ponovnim tužbama, hoće li se angažirati skupštinska komisija za mito, kriminal i korupciju,  da saznaju da li prijete i da saznaju da li im ministrica za obrazovanje u Vladi ima nezakonito rješenje o povratku na posao u isti taj Centar za socijalni rad, dok mladi o kojima pričaju tokom predizborne kampanje sjede na birou i dok javna uprava šuti?

Hoće li do sada šutljivi poslanici iz LDS-a s novom ministricom za socijalnu politiku iz LDS-a koji se zalaže za „ukidanje privilegija povlaštenim pojedincima u gradu“, progovoriti? Šta je sad sa „dosta  je bilo 17 godina loše vlasti“, hoće li poslanici iz opozicije bar da kažu „dosta je bilo tri i po godine čuvanja radnog mjesta“ i „dosta je bilo naknada za starateljstvo“? Hoće li Sevda Popović i dalje biti jedina poslanica koja kontunirano traži odgovore o sramnim naknadama za starateljstvo?

Hoće li SDP i dalje čuvati sebe i onu koja je izdala rješenja o naknadama za starateljstvo, zbog koje je potrošeno 200.000 KM para za sirotinju, onu kojoj se čuva mjesto dok mladi sjede na birou, onu koja je s Fraštom organizirala da se ja ne imenujem za direktoricu Centra da ove licemjernosti možda ne bi ugledale svjetlo dana, ili će SDP i dalje gaziti mene i ugrožavati mi poslovne intervjue i uzimati mi hljeb iz ruku?

Radna grupa Vlade BPK-a

Ali, da se vratimo odluci i  rješenju o povratku na posao bivše direktorice.

U demokratskom društvu kakvom težimo, u slučaju da se pojavi sumnja da je  nezakonito jedno  rješenje  kojim se jednom licu koje nije bilo zaposleno u toj ustanovi, nego je na funkciju direktora bilo imenovano na mandatni period, daje ekskluzivno pravo povratka na određeno radno mjesto nakon isteka ministarskog mandata, i sama ustanova, kao i njen nadzor (Ministarstvo za socijalnu politiku) bila bi obavezna i dužna da provede postupak upravnog/inspekcijskog nadzora, kontrole,  i da ispita zakonitost tog rješenja!

Onda me zainteresirani građani upitaše a šta je ono u Službenim novinama BPK-a br. 12, strana 1422?  Pogledam kad Vlada na sjednici održanoj 07.09.2012. formirala radnu grupu za sačinjavanje prijedloga akta povodom žalbe Delile Klovo, u sastavu Forto Fahrudin – Ministarstvo za socijalnu politiku, Oković Emir – Ministarstvo za pravosuđe, upravu i radne odnose i Karahmetović Merko – Služba za zajedničke poslove.

Ne mogu da se čudom načudim. Sva trojica su službeno dužna da ispitaju navode iz moje žalbe i da provedu postupak poništenja nezakonitog rješenja o povratku na posao ministrice Delizaimović, prvi po tome što je Ministarstvo za socijalnu politku kao organ nadzora dužno da se zakoni u Centru poštuju te što vrši inspekcijski nadzor iz nadležnosti Ministarstva;  drugi po tome što je i po samom imenu „Upravni inspektor BPK-a“ dužan da vrši inspekcijski nadzor, a treći po tome što je član UO Centra koji je donio odluku kojom je jednoj direktorici imenovanoj na četiri godine dao pravo da se vrati na nečije radno mjesto, koje joj se čuva tako dugo.

Čuvaj ti mene, čuvaću ja tebe. Formiraj komisiju da se ništa ne uradi. A puna su vam usta mladih i obrazovanih, obrazujte ih za biro rada, a SEBI IZDAJITE RJEŠENJA I VRAĆAJTE SE NA POSAO u slučaju da dođe do smjene Vlade pa ostanete bez stolice.

Za sve koje zanimaju detalji: 

Hronologija

01.06.2012. podnosim Centru za socijalni rad BPK-a Goražde Zahtjev za pristup informacijama kojim sam na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama tražila da mi se na kućnu adresu dostave kopije dokumenata: rješenja ili odluke o povratku Alme Delizaimović, bivše direktorice Centra, na posao nakon isteka ministarskog mandata u Vladi BPK-a Goražde.

13.06.2012. Centar mi šalje Obavještenje broj: 01/1-34-886/12, da je u skladu s čl. 7 st. 1 Zakona o slobodi pristupa informacijama Almi Delizaimović poslano pismeno obavještenje da se očituje o mom zahtjevu.

27.06.2012. Centar donosi Rješenje o odbijanju pristupa informaciji broj 01/1-34-886/12, pozivajući se na čl. 8 Zakona o slobodi pristupa informacijama: zaštita privatnosti i  čl. 24. Zakona o radu:  na zaštitu ličnih podataka. “U smislu čl. 8 pomenutog zakona ova Ustanova je kao nadležni organ utvrdila izuzetak od saopćavanja tražene infromacije, jer one uključuju lične interese koje se odnose na privatnost treće osobe. Čl. 24 Zakona o radu, lični podaci zaposlenika ne mogu se prikupljati, obrađivati, korisititi ili dostavljati trećim licima, osim ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa. Obzirom da su traženi dokumenti sastavni dio personalnog dosjea trećeg lica, te im kao takvima, zakon daje određeni stepen zaštite, ova Ustanova smatra da ne trebaju biti saopštene”, navodi se u Rješenju o odbijanju pristupa informaciji.

Dakle, postoje dokumenti kojima se daje pravo da se bivša direktorica vraća na posao na budžet nakon isteka ministarskog mandata. Aha.

U Rješenju o odbijanju pristupa informaciji u pravnoj pouci mi stoji da se protiv Rješenja može uložiti žalba Ministarstvu za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice BPK-a Goražde.

05.07.2012. Ministarstvu za socijalnu politiku BPK-a ulažem Žalbu na Rješenje o odbijanju pristupa informaciji, za koje tvrdim da je nezakonito, da u svom Zahtjevu Centru tražim da mi se dostave tačno određeni dokumenti; da Zakon o zaštiti ličnih podataka regulira pojam „lični podaci zaposlenika“ i određuje kako se štite, da se pojam privatnosti odnosi na lični i porodični život, a ne na dokumente kojima se Almi Delizaimović, bivšoj direktorici Centra, garantuje povratak na posao nakon isteka ministarskog mandata; da dostavljanje tih dokumenata nije kršenje privatnog života osobe, niti se smatraju privatnim podatkom, da ta informacija ne može biti tajna – niti se njeno neotkrivanje smije podvoditi pod zaštitu privatnosti; itd. U Žalbi tražim da se udovolji mom zahtjevu za pristup informacijama te da mi Centar za socijalni rad dostavi  odluku/rješenje o povratku na posao Alme Delizaimović, kako bih kod nadležnog organa, Ministarstva pravde BPK Goražde, pokrenula postupak  za vršenje upravnog / inspekcijskog nadzora nad pomenutim rješenjem.

11.07.2012. od Ministarstva za socijalnu politiku dobijam Obavjest broj: UP-2:08-34-12/12, da Ministarstvo nije nadležno za rješavanje po žalbi u ovom predmetu, te da je spis vraćen Centru kojem je „skrenuta pažnja da prilikom ponovnog postupanja po istom pravilno primjene materijalni propis koji reguliše ovu oblast“.

13.07.2012. Centar donosi Rješenje broj: 01/6-34-886-1/12, usvaja moju Žalbu i odobrava mi pristup informaciji, ali ne kako sam ja tražila (da mi se na kućnu adresu dostave kopije dokumenata) nego „na način da se dana 24.07.2012. izvrši uvid u zahtijevanu dokumentaciju na osnovu ličnog pristupa u prostorijama  Ustanove“. U pravnoj pouci stoji da se protiv ovakvog rješenja mogu žaliti Vladi BPK-a te uložiti žalbu Ombudsmenu za ljudska prava BiH.

24.07.2012. odlazim u Centar, usmeno izjavljujem da pristajem da izvršim lični uvid ali da zahtijevam i da mi se odobri pristup na način da kopiram dokumente: odluku i rješenje, na što zadužene dvije službenice ne pristaju, nemaju odobrenje nove direktorice, koja je odsutna. Na to predajem pismeni zahtjev.

30.07.2012. godinem, usmeno se obraćam Centru, gdje me postupajuća pravnica informira da je Centar moj Zahtjev od 24.07.2012. godine proslijedio Službi za odnose s javnošću BPK-a Goražde.  Istog dana, usmeno se obraćam Službi za odnose s javnošću, gdje me direktorica informira da Služba nije postupala po mom Zahtjevu za pristup informacijama, te da nije ni nadležna da postupa po mom posebnom Zahtjevu od 24.07.2012. godine.

Do 30.07. nije mi bilo mrsko „vozanje“.

31.07.2012. Vladi BPK-a predajem Žalbu na Rješenje Centra od 13.07.2012. godine, u kojoj između ostalog navodim da dokumente kojima se Almi Delizaimović garantuje povratak na posao tražim kako bih ispitala da li su zakoniti, pošto smatram da su NEZAKONITI, te da li postoji sukob interesa??!!

Navodim cijeli tok postupka, počevši od 01.06.2012., da Centar  nije slijedio odredbe Zakona o slobodi pristupa informacijama, da je pogrešno pozivanje na zašitu privatnosti i ličnih podataka, da nisam tražila uvid u dokumente nego dostavu istih te da su me iz Centra dva puta, namjerno ili nenamjerno, pogrešno uputili na nenadležne organe, što SVE predstavlja ozbiljne propuste u radu i primjeni pravnih propisa.

31.07.2012. Omudsmenu za ljudska prava BiH predajem Žalbu na Rješenje.

07.08.2012. Ombudsmen mi dostavlja Odluku broj: Ž-SA-05-896/12, u kojoj mi piše da se s obzirom da je u toku postupak pred Vladom BPK-a moja žalba smatra preuranjenom, te da se u slučaju nedonošenja rješenja od strane drugostepenog organa ponovo obratim Instituciji.

08.10.2012. Vladi BPK-a šaljem Urgenciju u kojoj navodim da su prošla dva mjeseca od ulaganja moje žalbe Vladi Kantona i da su  protekli svi zakonski rokovi u kojima mi je Vlada bila dužna odgovoriti na žalbu. U Urgenciji tražim da mi Vlada hitno odgovori kako bih: - poduzela dalje mjere za osiguranje pristupa dokumentima (odluci i rješenju)  kojima se Almi Delizaimović nezakonito garantuje povratak na posao u Centar za socijalni rad nakon isteka njenog ministarskog mandata  u Vladi BPK-a Goražde; - osigurala da se ovi dokumenti stave van snage, bilo upravnim bilo sudskim putem.

Dakle, kako nije bilo reakcije od strane nadležnih organa, spremna sam da tražim da se ovi dokumenti ponište putem suda i ako se to uskoro ne učini tužiću Centar za socijalni rad zbog nezakonitog rješenja/odluke o povratku na posao ministrice Delizaimović.

Nije mi mrsko „vozanje“.