Politička diskriminacija u Goraždu

“Demokratska društva uvijek će imati demagoge spremne da napajaju sujetu, pospješuju strasti i naglašavaju trenutna osjećanja. Zato demokratija uvijek ima potrebu za ljudima sposobnim da plivaju protiv struje, da objelodane počinjene greške i da stalno insistiraju na neugodnim pitanjima“. (Josep Pulitzer)

Ja sam od ovih drugih i insistiram da čujete ovu priču.

Zakon o zabrani diskriminacije, član 2, stav 1:  “Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, spolnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života.”

Tokom 2011. godine Vlada BPK Goražde  imenovala je direktore kantonalnih zavoda, javnih ustanova i preduzeća. Iako su ti direktori ispunjavali  uslove propisane javnim oglasima, kao  i ja, oni su, nakon što su prošli  konkursnu proceduru, imenovani, a ja ne. Zašto?

Zato što sam imala uvjerenje drugačije od Vladinog i SDP-ovog i  zato što sam se usudila da  podnesem ostavku na mjesto ministrice u Vladi BPK, time poručujući da ne želim biti dio licemjerne politike troipogodišnje vladajuće goraždanske Koalicije SDA i SDP-a. Zato što sam se nakon ostavke usudila da konkurišem na mjesto direktora jedne kantonalne ustanove. Zato što ni nakon što mi je zaprijećeno  da neću biti direktor, nisam povukla ostavku, tražeći im da mi napismeno napišu to da neću biti direktor. I napisali su, bez ikakvih zavlačenja se jedna politička partija javno umješala u izbor po javnom konkursu i „sugerirala“ Vladi BPK Goražde da ne da saglasnost na moj izbor. Čemu onda javni konkursi, možemo se vratiti u deset najtežih godina i postavljati svoje ljude tako što ćemo ih dovlačiti s ulice? To je socijaldemokratija u Goraždu?

Znam da se mnogi od vas pitaju otkud mi snaga da se borim protiv takve lažne socijaldemokratije. Šta ako još niste razumjeli kakve podlace od vlasti imate? Želim da čujete svojim ušima ono što sam ja čula.  

Čujte kako je („jedan divan čovjek”) SDP-ov premijer BPK Goražde objasnio Skupštini zašto mi Vlada nije dala saglasnost za imenovanje na poziciju direktorice i kako je najavio moju problematičnu budućnost. (Možete li da zamislite kako bi ste se vi osjećali da je to rekao za vas ili nekog koga volite i koje posljedice bi osjećali?)

Pogledajte moju priču o vlasti u Goraždu i borbi protiv njenog terora.

Ako i nakon toga budete sumnjali u ispravnost moje odluke da uradim što sam uradila i da nakon toga progovorim, onda ste od onih prvih.

Ako ste oni drugi, ubuduće pazite kako divne, moralne i časne ljude birate (oni koje ste birali sad su u šopingu glasova).