100.000 maraka koje kriju političari BPK-a

Na tužan način sam se vratila na tu priču oko starateljstva i Centra za socijalni rad. Psihički bolesnik – nasilnik koji je napao moju mamu i nekoliko drugih žena  je štićenik Centra za socijalni rad BPK-a u kojem ima svog staratelja, tačnije starateljicu. Istog onog Centra u kojem sam otvorila Pandorinu kutiju zvanu naknade za starateljstva, zbog čega sam i dan danas, tri godine poslije,  pod pritiskom i na Birou.

Da podsjetim, 11 uposlenika Centra za socijalni rad je uz plate primalo naknade na ime starateljstva nad djecom bez roditeljskog staranja i licima koji nisu sposobni da se brinu o sebi (2011. godine je bilo 33 štićenika). Neki su primali i po 750 KM mjesečno, uz platu, na osnovu rješenja  direktorice Centra (Alma Delizaimović).

Kada je Ministarstvo za finansije BPK-a konačno primijetilo da se puno novca mjesečno plaća iz “socijale” na privatne račune zaposlenih, obustavilo je isplatu naknada, jer je Ministarstvo za finansije (ministar Muhidin Pleh) tada zaključilo da su naknade neosnovane (nezakonite). Dakle, isplata je obustavljena, ali pravna začkoljica nije riješena. Naknade su ostale na snazi. Ministarstvo za socijalnu politiku (ministri Nazif Uruči, pa kasnije Demir Imamović) i Centar za socijalni rad  nisu nikada, poslije obustave isplate, van snage stavili rješenja o naknadama, pa je šest socijalnih radnika, od 11 koji su imali rješenja,  odlučilo da zaslužuju novac. U novembru 2010. podnijeli su  tužbe Općinskom sudu u Goraždu. U februaru 2011. sam imenovana za ministricu za socijalnu politiku i zdravstvo, i vrlo brzo sam otvorila Pandorinu kutiju zvanu Centar za socijalni rad i naknade za starateljstva. Moj pokušaj da se stvar riješi zakonito i moralno završio je neuspješno, mojom ostavkom u maju 2011., i mojim progonom od strane SDP-a. Čak me doktor- premijer Emir Frašto proglašavao ludom i davao mi dijagnoze za skupštinskom govornicom. Sramota za njegovu profesiju.

U novembru 2011. socijalnim radnicima je iz budžeta BPK-a isplaćeno cca. 100.000 KM, na osnovu presuda goraždanskih sudova. Na presude je Pravobranilaštvo BPK-a uložilo reviziju. Vrhovni sud FBiH je u novembru 2012. ukinuo presude goraždanskih sudova na osnovu kojih su socijalnim radnicima isplaćena novčana sredstva. Ukidanjem je Vlada BPK-a dobila pravni osnov da izvrši povrat neosnovano isplaćenih sredstava od socijalnih radnika, da sredstva vrati u budžet, da šest socijalnih radnika vrati novac. Međutim, evo već skoro dvije pune godine, Vlada BPK-a, na čelu sa SDP-om, čini sve da to zataška.

Napominjem da je za naknade za starateljstva iz budžeta BPK-a, iz sredstava  za socijalu, potrošeno ukupno oko 200.000 KM, kada se sve sabere, i uračunaju isplate i prije i poslije tužbe. Niko nikada nije odgovarao.

Sve političke stranke u Goraždu, sve, i poslanici u Skupštini Kantona, svi, osim Sevde Popović koja je jedina instistirala na rješavanju ovog pitanja i na utvrđivanju odgovornosti, znali su za naknade, kao što znaju i da se krije da se treba vratiti novac. Javašluk, nerad, kriminal, korupcija. Sve su to pojmovi koji se vežu za ovo pitanje naknada za starateljstvo. Zato se ospem kada čujem kada o borbi protiv kriminala govore iz skupštinskih klupa u Goraždu. 

Duševni bolesnik-nasilnik, koji je napao moju mamu sa mojom jednogodišnjom bebom u naručju, i koji je mami nanio povrede, danima prije je pokazivao znakove nasilja.  Smijem se kladiti da njegova starateljica – socijalna radnica iz Centra za socijalni rad nije niti jednom provjerila da li je popio lijekove. Da se ponovo vratim na 2011., povod otvaranja Pandorine kutije bio je kada sam u izvještaju pročitala da je starateljica djeteta bez roditeljskog staranja napisala:” Žao mi je što u proteklih godinu dana nisam upoznala dijete kome sam staratelj”. Ali je za dijete uzimala 150 KM mjesečno. Sramota za njenu profesiju.

Napravila sam zahtjev za pristup informacijama i sutra ću ga uputiti Ministarstvu za finansije BPK-a. Zvanično i službeno pitam da li je Ministarstvo za finansije, odnosno Vlada BPK-a, izvršilo povrat neosnovano isplaćenih sredstava, da li je šest socijalnih radnika vratilo novac u budžet BPK-a.  Pravni osnov za povrat postoji  već skoro pune dvije godine. Skoro pune dvije godine to Vlada BPK-a zataškava. Kao što to zataškavaju i naši poslanici. Kao što to zataškavaju naše političke stranke.

Dvije godine se krije tih 100.000 KM, a nemaju novca da bolesne ljude smjeste u ustanove? Ti bolesni, napušteni ljudi, hodaju ulicama Goražda. Sramota za Goražde.

"Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ, a nemaš koga da psuješ, jer si sam sebe natovario." M.S.