Vlada za (ne)čovjeka ili "Poljubac smrti"

Zvao me neki dan iza ponoći Kožo, da mi ispriča vic.

Vlada, to sam ja

Ministrica  po povratku sa puta: Vidjela sam na internetu da je vlada usvojila prijedlog zaključka potpuno suprotan onome koji sam ja predlagala. Raspitala sam se i saznala da su zaključak predložili Alma i Muhamed. Otkud  to pravo i da li znate da sa njihovim zaključkom ne rješavate ništa nego da idete u još veći trošak?

Premijer: Ti moraš da se smiriš.

Ministrica po povratku s puta: Ko je ministar mog ministarstva, ja, ti ili  Alma?

Premijer: Ovo je problem, to što ti tražiš. Ne može. Ona mi je glavna karika u Vladi.

Ministrica po povratku s puta: Ko je ovdje šef, mi ili oni?

Premijer: Ne može to tako, mi smo kolektivni organ. Zbog ovoga je došlo ili ti ili ona.

Ministrica  po povratku s puta: Ili ona ili ja? Ako je tako - nikakav problem, evo ja dajem ostavku, odoh odmah da je potpišem.

Premijer: Nisam tako mislio. Stani.

Ministrica po povratku s puta: Mislio si.

Poljubac smrti

Sjede tako u proljeće 2011. godine u Beharu premijer i troje ministara iz SDP-a, od kojih je jedna ministrica koja je nekih sat vremena prije podnijela ostavku. Sjede i razgovaraju zašto.

Ministrica iznosi razloge: da premijer nema pravo da u njenoj odsutnosti dozvoli ministrici iz SDA da vladi predlaže rješenja iz tuđeg resora, da SDP treba da vodi računa o građanima i posebno ranjivim kategorijama, a ne o privilegijama pojedinaca, da je socijalna politika ključna...

Premijer od ministrice traži da povuče ostavku, ona to odbija, govoreći da nema smisla da bude dio „tima” zvanog Vlada BPK-a, koji je na nivou mahale, a ne vlade.

Ona naglašava da premijer treba da bude šef vlade a ne sjenka SDA, da SDP treba da vodi politiku a ne da prikriva nečiste radnje i mešetari.

On je optužuje da bježi od posla, ona odgovara da to nije tačno i da će konkurisati na poziciju direktorice Centra za socijalni rad, koji nema direktora već tri godine a ima godišnji budžet od 5 miliona KM, da u Centru ima milion stvari koje vape za promjenom, počevši od samog sistema socijalnih transfera, i da ona želi da se uhvati u koštac i naporno radi kako za dobrobit građana i korisnika usluga, tako i za dobrobit SDP-a.

On traži da povuče ostavku, ona tvrdi da je njena ostavka neopoziva i da je neće povući.

U razgovor se ponekad upetljaju ministar 1 i ministar 2. 

Ministar 1 poziva na rješenje, povuci ostavku, trebamo raditi, biće bolje, planovi su dobri.

Ministar 2 podržava navode ministrice, pominje da mu smetaju ceduljice koje mu premijer dostavlja, slaže se sa tvrdnjama o vođenju vlade, liderstvu i predizbornim  obećanjima SDP-a.

Premijer se obraća ministru 2: Hoćeš i ti da podneseš ostavku? Ako hoćeš – podnesi je odmah, da idete u paketu. (Ministar ipak misli da može nešto promijeniti, a ja vidim da to neće moći).

Premijer ustaje, ljubi u čelo ministricu i govori joj: Ovo ti je poljubac smrti.

Premijer odlazi.

Ministar 2 se okreće prema ministrici i govori joj: Šta ovo treba da znači? Poljubac smrti?!

Ministrica zbunjeno odgovara da ne zna.

Ministar 2 je pita da li se sjeća Kuma.

Ministar 1 sjedi crven ko paprika.

Par sati kasnije na sastanku u partiji, na koji ministrica nije bila pozvana, premijer obavještava skup:„Podnijela je ostavku i traži mjesto direktora Centra za socijalni rad. U ovom gradu svi mogu biti direktor Centra za socijalni rad osim Delile Klovo”.

Učesnici skupa sa kojima je Delila Klovo 13 godina pila kafu a posebno oni za čije fotelje je radila, šute ko zaliveni.

2 i po godine poslije

Ministar 2 podnosi neopozivu ostavku zbog neslaganja sa premijerom i radom vlade i navodi skoro iste razloge koje sam 2 i po godine ranije navodila i ja; i napušta SDP.

Optužiće ga da bježi od posla, ja znam da to nije tako. Meni su isto govorili a ja sam ih pitala „A s kim to mogu raditi ?”

Nemaš raditi s kim, ako nisi dio tala i ličnih interesa pojedinaca. To je Ministru 2 trebalo biti jasno na općinskim izborima, na kojima je kao kandidat SDP-a za načelnika Goražda, osvojio 602 glasa manje od SDP-a koji je „stajao” uz njega.

Zahvaljujući dobroj politici i kampanji, SDP je na općinskim izborima u Goraždu izgubio 1.042 glasa u odnosu na opće izbore 2010.

Doktorove dijagnoze

U ove dvije i po godine premijer je otjerao tri SDP-ova ministra: mene, Oskara i ministricu za urbanizam (četiri, uključujući Semiza). Čarapićka je nakon tri mjeseca porodiljskog bolovanja došla na posao, na šta joj je on rekao da su oni našli drugu.

Na moju ostavku kazao je da je problematično šta će biti sa mnom, prijetio da neću raditi dok je SDP vlast i kao doktor medicine za skupštinskom govornicom davao mi dijagnoze: „ Kad bih govorio k'o doktor možda je to vrisak u noći, šta ću ja sutra, ko će meni pružiti šansu, s kim ću ja sutra raditi, s privatnikom- dabogda, u državi- kojoj, možda kad vi dođete na vlast?!"

Na ostavku ministra 2 ponovo daje dijagnoze: “Stvarni razlog ostavke mogla bi biti isrcpljenost. Možda stvarno lomimo ljude, samim okruženjem, dešavanjima u političkom životu, pa možda oni tako pokleknu”.

Možda oni misle svojom glavom i imaju savjest.

Doktore, premijeru BPK-a, koji si ti kralj!