Nezakonita prvostepena politička presuda

Sjediti i čekati na "Sud je garant vladavine prava"

Politička presuda političkoj diskriminaciji u Goraždu

"Odbacuje se tužba tužiteljice Delile Klovo iz Goražda, radi utvrđivanja da je tuženi donošenjem Odluke o nedavanju saglasnosti na Odluku UO JU Centar za socijalni rad Goražde o prijedlogu izbora i imenovanja kandidata za mjesto direktora br. 03-05-810/11 od 9.6.2011. godine, izvršio diskriminaciju i povrijedio tužiteljicino pravo na postupanje u oblasti zapošljavanja zbog njenog političkog uvjerenja i političkog mišljenja, i radi poništenja Odluke o nedavanju saglasnosti na odluku UO JU Centar za socijalni rad BPK Goražde o prijedlogu izbora i imenovanja kandidata za mjesto direktora br. 03-05-810/11 od 9.6.2011. godine, i radi nalaganjem tuženom da preduzme takve mjere i radnje koje će ukloniti posljedice diskriminirajućeg postupanja tuženog kako bi se u potpunosti ispoštovale odredbe Zakona o zabrani diskriminacije, jer rješavanje o ovim tužbenim zahtjevima ne spada u sudsku nadležnost".

Tako glasi presuda Općinskog suda u Goraždu od 8.6.2012. godine, po sudiji Spahić Ahmetu, u pravnoj stvari tužiteljice Delile Klovo iz Goražda protiv tužene Vlade Bosansko-podrinjskog kantona.

Tužbu sam predala Sudu u julu 2011. godine, istog dana kada i žalbu Ombudsmenu za ljudska prava BiH.

Sudija  koji pred sobom ima više dokaza nego što ste ih vi čuli i vidjeli u videu, nakon godinu dana spora “nalazi da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Ombudsmen BiH“.

Neću ulaziti u široku pravnu analizu presude, to nije tema ovog posta. Pisaću samo o onome što mogu razumjeti svi.



Smrmljati početak

U tekstu presude nedostaje osnovna riječ “jednako”! Tamo gdje piše “povrijedio tužiteljicino pravo na postupanje u oblasti zapošljavanja “ treba da stoji: „povrijedio tužiteljicino pravo na jednako postupanje u oblasti zapošljavanja“. O tome se zapravo i radi i tu je suština spora! Prema meni je Vlada trebala da postupa jednako kao što postupa prema drugim licima! To je osnovno! To što je prema meni postupala različito je - diskriminacija!

Dakle, to smo razjasnili.

Sljedeća dva komentara odnose se na sudsku nadležnost i dokaze iz postupka pred Ombudsmenom.



Nadležnost suda i prethodno ispitivanje tužbe

Prema Zakonu o parničnom postupku, sud “poslije prijema tužbe ocjenjuje da li je nadležan”.

Prema Zakonu o praničnom postupku, “kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ vlasti, oglasiće se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu”.

Prema Zakonu o parničnom postupku, “nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost”.

Dakle, sud tada donosi rješenje, a ne presudu, i donosi ga u postupku tzv. prethodnog ispitivanja tužbe, a ne nakon godinu dana i održanih ročišta.

Šta reći sada, kada ste pročitali pravila postupka iz Zakona - Sud donosi presudu u kojoj su navedene ovakve nebuloze?!

Je li ovo sudska nezavisnost, nepristrasnost, je li ovo garancija provedbe zakona od institucije u kojoj radi čovjek koji u Goraždu mjesečno zaradi 6 radničkih plata i  sasvim solidno živi? Nažalost, to je nepoštovanje i nepoznavanje zakona od strane osobe koja treba da je uzor kolegama pravnicima i moralna veličina sugrađanima. 

Dokazi iz postupka pred Ombudsmenom

U dokazima stoji da je Ombudsmen postupajući po žalbi Delile Klovo donio Preporuku Vladi BPK-a, da preispita Odluku o nedavanju saglasnosti. U istoj toj Preporuci stoji da Odluka o nedavanju saglasnosti nema obrazloženje, te da ostavka Delike Klovo na mjesto ministra ne smije biti razlog nedavanja saglasnosti.

U dokazima stoji da je Ombudsmenu dostavljen odgovor Vlade BPK-a, da je Vlada odgovorila da nije bila obavezna da da obrazloženje zašto nije data saglasnost (o državo, o transparentnosti!) te da je “Vlada smatrala da nije dobra odluka da se na poziciju direktora imenuje osoba koja je neposredno prije izbora direktora podnijela ostavku na mjesto ministra u čijoj je nadležnosti Centar za socijalni rad i to upravo iz razloga neslaganja sa Vladom BPK-a u vezi sa potezima koje je kao ministrica namjeravala provesti u ovoj ustanovi.” U istom tom odgovoru Vlada je navela da ima pravo “da cijeni da li određena ličnost u određenom vremenu može biti postavljena na određenu poziciju i da li će ista provoditi zacrtane strategije i politiku ministarstva u datoj oblasti”. (Pretpostavljam da je ista Vlada i pala zbog njenih "strategija i politika" iza leđa).

Dakle, nema veze što ispunjavate sve zakonske uslove, što ste prošli konkursnu proceduru, što ste predali Program rada,  i što ste, na kraju krajeva, iz ove čaršije. O državo za čovjeka, o babovino privilegiranih!

Sve je ovo o dokazima iz postupka pred Ombudsmenom  navedeno u obrazloženju presude.  Navedena je i odredba Zakona o zabrani diskriminacije koji kaže šta je to diskriminacija:

“Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, spolnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života”.

Ne mora se završiti pravni fakultet, da bi se shvatila poenta, da ostavka ne smije biti razlog da mi se uskrati pravo na rad.

Ne mora se biti sudija da se shvati sva bahatost, drskost, sila, javašluk, zloupotreba i slika te Vlade iz njenog odgovora Ombudsmenu. Vlada ima pravo “da cijeni da li određena ličnost u određenom vremenu može biti postavljena na određenu poziciju i da li će ista provoditi zacrtane strategije i politiku ministarstva u datoj oblasti". Vlada može šta hoće, jer nema niko da je spriječi u tome (osim možda da je obori, što je već druga tema).

Sudija Općinskog suda koji pred sobom ima ove dokaze, “nalazi da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Ombudsmen BiH, koji je već ranije primio žalbu, tužiteljicu nije uputio na mogućnost sudske zaštite, već je prihvatio svoju nadležnost i proveo postupak istraživanja i kao rezultat toga dostavio preporuku Vladi BPK-a da preispita Odluku o nedavanju saglasnosti….pa je slijedom navedenog i obaveza Ombudsmena da shodno pravnim institutima iz Zakona o zabrani diskiminacije i provede ovu preporuku”.

Pojašnjenja radi, Vlada je na Preporuku Ombudsmenu odgovorila u martu 2012. godine. Nakon tog drskog odgovora Vlade, poslala sam upit Ombudsmenu "šta nakon odgovora Vlade kojim se ne rješava stvar?". Ombudsmen mi je odgovorio rečenicu koju u obrazloženju citira i sam Sud: “problem će biti uvršten u godišnji ili specijalni izvještaj Ombudsmena, pominjući ime organa vlasti ili službenika koji su zauzeli takav stav”.

Dakle, Sud zna da je priča sa mojom žalbom Ombudsmenu završena s odgovorom Vlade na Preporuku, te da Ombudsmen ne posjeduje druge mehanizme osim da Vladu BPK-a navede kao primjer u svom izvještaju. Sud zna i da to navođenje mojoj malenkosti ne obezbjeđuje egzistenciju! Sudija zna da Ombudsmen za ljudska prava BiH djeluje preventivno i štiti ljudska prava, ali da Sud u presudama izriče sankciju. To znači da Sud  utvrđuje diskriminaciju i kasnije, eventualno, dosuđuje naknadu štete i izriče druge sankcije!



Smrmljati kraj

Ali, da se vratimo na posljednji pasus obrazloženja presude.

“Prema tome, istraživanje i utvrđivanje, da li je počinjena diskriminacija prema tužiteljici, odnosno da li je počinjen diskriminacioni delikt (tj. djelovanje ili propuštanje djelovanja od strane počinioca diskriminacione radnje) radi političkog uvjerenja i političkog mišljenja tužiteljice, a u standardima ponašanja počinioca određenih u članu 2. Zakona o zabrani diskriminacije i člana 3. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u FBiH, a ograničenim u svom pravnom domašaju, standardima, eventualne objektivne i razumne opravdanosti počinjenje diskriminacione radnje, nije u sudskoj nadležnosti“.

Postoji mogućnost da se obratim Institutu za jezik, književnost, malu privredu i telekomunikacije iz Čajniča, da razumijem pisca?!

Igra sa zakonom, pravdom i moralom, igra sa ljudima 

Ozbiljna kritika na račun ove presude Općinskog suda u Goraždu navešće se u žalbi. Ako je dopušteno jednom sudiji da se ovako igra sa pravom i zakonom, onda je otvoreno dozvoljeno jednoj (bivšoj Vladi) da se otvoreno igra sa pravnim propisima, primjenjujući jedna pravila na jedna lica, a druga na druga lica, u istim situacijama (da jednima saglasnost daje, a drugima ne daje). To je diskriminacija i zloupotreba.

Presuda u kojoj je jedna Vlada Kantona (a i jedna lokalna partija) kriva zato što me je nezakonito ugrozila i ostavila bez posla, bila bi ogroman korak naprijed u zaštiti ljudskih prava i sloboda. Ova u kojoj Sud bježi da o tome odlučuje, je ogroman korak unazad, posebno kada Sud odbijajući da presudi zato što navodno nije nadležan za to, i da me zaštiti, navodi da je za to navodno nadležan Ombudsmen.

Lako je reći ja nisam nadležan. Lakše nego napisati da u mom slučaju nije bilo kršenja zakona.

Teže je donijeti presudu u kojoj se usvaja ili odbija moj zahtjev da se utvrdi da jesam bila diskriminirana od strane Vlade BPK-a, a upleten je, vrlo upleten, i lokalni SDP.

Ako se usvaja moj zahtjev, e valjalo bi reći ono što svi znaju, da je jedna Vlada diskriminirala jednu građanku.

Ako se usvaja moj zahtjev, e ja bih onda rekla da imam napismeno ono što svi znaju, da su me drugarice i drugovi iz jedne političke partije koje sam bila član 13 godina degradirali i ponizili, i ostavili bez posla.

Ako se odbije taj moj zahtjev, e valjalo bi napisati zašto me se odbija i da nisam bila diskriminirana. A to je već teže (ko je vidio video -  vidio).

Nema sumnje da se radi o NEPRAVIČNOJ, SKANDALOZNOJ, NEZAKONITOJ, POLITIČKOJ presudi i da je i ona pravno nasilje nada mnom, kao i sve ovo jadno i čemerno što mi je napravila bivša SDP-ova Vlada BPK-a.

I što mi je žao -  u vašim komentarima na ovu presudu mi govorite da od našeg Suda niste ništa bolje ni očekivali. Građani nemaju povjerenja u sudstvo, koje treba da je garant vladavine zakona.

Predstoji mi nastavak pravne bitke. Nema predaje.


Dokumenti su skenirani i možete ih pogledati:


Presuda Općinskog suda u Goraždu (juni 2012)

Odgovor Vlade BPK-a na Preporuku Ombudsmena BiH (mart 2012)

Preporuka Ombudsmena BiH (januar 2012)