Delila Klovo protiv Vlade BPK: Preporuka Ombudsmena za ljudska prava BiH

Goraždani, predstavljam Vam svoju borbu za rad u Goraždu.

Moja borba traje već godinu i po dana, samo Vi to ne znate. Da počnem priču ispočetka...



Dana 17.05.2010. godine prijavila sam se na Ponovni konkurs za izbor i imenovanje direktora Centra za socijalni rad BPK Goražde. Dana 10.06.2010. godine Upravni odbor Centra za socijalni rad izabrao me  za direktoricu i odluku o mom izboru poslao Vladi BPK Goražde da na nju da saglasnost - čime imenovanje postaje konačno.  Ova odluka  u periodu od 8 mjeseci (do formiranja nove Vlade BPK) nikada nije delegirana na dnevni red, čime mi je  tada od strane bivše Vlade BPK onemogućeno i uskraćeno pravo na konačno imenovanje.

Dana 24.02.2011. godine  imenovana za sam za ministricu u Vladi BPK. Dana  11.04.2011. godine podnijela sam pismenu neopozivu ostavku na tu dužnost. O tome u ovome tekstu neću pisati jer znate zašto sam je podnijela. Ostavka je prihvaćena tek 16.05.2011. godine.

Nakon podnošenja neopozive ostavke prijavila sam se na Javni konkurs za izbor i imenovanje direktora Centra  i  Upravni odbor Centra ponovo me izabrao za direktoricu i odluku o mom izboru poslao Vladi BPK da na nju da saglasnost. 

Vlada BPK mi je ponovo uskratila pravo na konačno imenovanje, ovaj put tako što je 09.06.2011. godine na prijedlog premijera u funkciji resornog ministra donijela nezakonitu Odluku o nedavanju saglasnosti na moje imenovanje. Za odluku o nedavanju saglasnosti glasali su premijer Emir Frašto, te svi ministri iz reda SDA - svakako i nisam bila njihova. Ministri iz SDP-a, Demir Imamović i Dževad Adžem,   za nedavanje saglasnosti nisu glasali -eto, toliko podrške od bivših kolega.

Iako su premijer iz SDP-a i članovi Vlade iz reda SDA, koji su me ostavili bez posla, morali znati i bili dužni znati da su po Zakonu dužni osigurati konačno imenovanje, odnosno dati saglasnost, oni su svjesno u mom slučaju zloupotrijebili svoje ovlasti.


Štaviše, premijer je prijedlog Vladi BPK da donese odluku o nedavanju saglasnosti opravdao postojanjem odluke kantonalnog Predsjedništva SDP-a BPK od 1.06.2011. godine. Predsjedništvo SDP BPK dalo je sebi za pravo da se miješa u izbor po jednom javnom konkursu i proglasi Centar za socijalni rad svojim vlasništvom (svojom babovinom) sugerirajući Vladi da na moj izbor ne da saglasnost.

Ova odluka je sramota SDP-a.

.

Da li je ovaj "mobing" koji sam trpila posljedica moje ostavke na dužnost ministrice? Da li je moja ostavka na dužnost ministrice bila razlog ove torture i pravnog nasilja nadamnom? 

Da li sam zaslužila sve ovo od svojih "drugova i drugarica socijaldemokrata" nakon 13 godina poštenog, časnog i aktivnog rada za SDP? Je li normalno posvađati se sa cijelom partijom? Je li normalno da u SDP-u svi isto misle? Nije. To dovoljno govori da nešto dobro nije bilo u redu u odnosu partije prema meni.

Šta bih poručila članovima kantonalnog predsjedništva SDP-a, koji su izdali sve ono za šta se njihova stranka (deklarativno) zalaže:  Dževidi Mujković - predsjednici, Vesni Nemec Klisura,  Emiru Fraštu, Ibru Imamoviću, Redžu Bašiću, Suadu Došlu, Jusufu Tutiću, Hilmu Popoviću ?! Poručila bih im ovo: Mislim da  je vaše učešće u donošenju odluke da me ostavite bez posla s-r-a-m-o-t-n-o. Slabi ste! Tu sramotu za SDP u Goraždu,  a i za SDP u cijeloj državi, ničim ne možete  opravdati, pogotovo ne sa mojih 13 godina volontiranja za SDP i Goražde. Časnog, iskrenog i poštenog. I onda kad nije bilo jednostavno biti SDP-ovka u Goraždu.

Da li su bivši partijski drugovi i drugarice iz SDP-a od mene očekivali da ću o svemu da šutim ? 

Da li je Vlada BPK zaista mislila da će me uplašiti i da ja neću pokušati da se borim za sebe i svoja prava? Prevarili su se. Ja svoju diplomu Prava nisam kupila. Ja na svojim poslovima nisam igrala pasijans i čitala tračerske novine. Ja sam osoba koja radi od 1996., od svoje 18-e godine.  Ja sam bila u 16 zemalja i komunicirala s ljudima sa 6 kontinenata. Ja sam se u SDP-u 13 godina politički borila za svoju zemlju.  Ja sam dijete odraslo u ratu. Ja sam se u životu izborila s puno većim iskušenjima od ovoga koje su mi oni servirali.  Potcijenili su me.


Ako su "vladari"  navikli da potcjenjuju druge i da okupiraju vlast i demonstriraju silu, ja neću podići bijelu zastavicu, ja se nikad nikome ko je loš prema meni  neću predati bez bitke. A najgori za narod su oholi vladari.

Pronašla sam dva načina na koja se borim protiv ovih odluka SDP-a i Vlade, protiv sistema javašluka i neodgovornosti.  Jedan je javno, putem svih sredstava komunikacije koja mi stoje na raspolaganju, a drugi je pravno. 

Prvo  sam istupila u medijima i o svemu  informirala  građane onoliko koliko sam znala i mogla.



MOJA MEDIJSKA BORBA 

Dana   14.06.2011. godine  emitiran prilog u dnevniku  TV1 http://www.youtube.com/watch?v=Yl65rm_F5Lg Dana  15.06.2011. godine  o ovim dešavanjima Alen Bajramović pisao je za  „Dnevi avaz“. Istog dana, o tome je pisala i Isidora Jesenjinova na web portalu "Akcija građana"  http://www.akcijagradjana.org/aktuelno/pismo-iz-gora%C5%BEda

Poslije toga, dana 18.06.2011. godine, priliku da se obratim građanima dao mi je i Senad Hadžifejzović u "Centralnom dnevniku" http://www.facetv.ba/gost-cd-a/7806-delila-klovo-biva-ministrica-iz-gorada-sdp-traio-da-okrenem-glavu-od-nekih-stvari.html . Dešavanja je, nakon toga, 21.06.2011. godine komentirao i Mimo Šahnipašić u "Vox populi" na OBN-u. 

I to je bilo to od medijske podrške u prvoj fazi. 

Nakon toga, nastupa mojih "6 mjeseci samoće", tokom kojih se borim pravno. Kako bih informirala građane o pravnom stanju stvari i razvoju događaja, počela sam maksimalno da  koristim svoj profil na Facebook-u. Počela sam objavljivati i druge komentare, poput  dvije analize rada Vlade BPK na primjerima Kantonalne bolnice i  Doma za stara lica - obje ustanove su bile u mojoj nadležnosti tokom onih 3 mjeseca rada u Ministarstvu i o radu obje ustanove sam vrlo dobro upoznata jer sam, dok sam bila ministrica,   kući nosila registratore s dokumentima o radu istih, misleći kako da sredimo i popravimo stanje, a ne kako da održavamo status quo.

Sve ovo me je dobro mučilo. Dana 11.01.2012. godine, odlučila sam, kad me to već toliko muči, da o svemu počnem pisati ovaj blog, na kojem pišem najviše o svojoj borbi protiv javašluka. Na pisanje bloga ponukala me rečenica Milana Kundere: "Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava".

Koliko sam samo puta u ovih 8 mjeseci osjetila snagu vlasti na svojim leđima.... Mnogo puta sam se zapitala da li se više iko sjeća moje borbe, da li je još ikog briga za mene. I da nikog na svijetu nije briga, moj zadatak je da ovu borbu dovedem do kraja. Želim da pokažem građanima moga grada da je Vlada BPK dužna da poštuje zakon i da smo svi pred zakonom jednaki. Želim da se praksa ponižavanja čovjeka od strane vlasti prekine. Želim da trenutnim goraždanskim vlastodršcima iz SDP-a i SDA pokažem da se ne mogu igrati sa ljudima.


Želim da naučim goraždanske vlastodršce da oni nisu iznad zakona nego da je zakon ipak  iznad njih. Mogu to oni od mene naučiti, ipak imam 4+2 godine pravnog obrazovanja.

Šest mjeseci poslije prvog medijskog bloka počinje medijski proboj u drugoj fazi. Dana  20.01.2012. godine  Ismar Šmigalović objavljuje intervju sa mnom u "Slobodnoj Bosni", a dana 24.01.2012. godine priliku da kažem šta se zbilo u proteklih šest mjeseci daje mi Amarildo Gutić u "Crti" na BHT-u http://www.youtube.com/watch?NR=1&feature=endscreen&v=VQ1BRIftuVs 

Tek nakon ove dvije medijske prilike dobila sam osjećaj da su me građani razumjeli. 

MOJA PRAVNA BORBA 

U međuvremenu,  u toku je moja pravna borba.

Dana 27.07.2011. godine  zbog nezakonite odluke Vlade BPK o nedavanju saglasnosti, kojom je prekršen specijalni zakon koji regulira imenovanja,  uložila sam žalbu organu koji je nadležan za praćenje postupaka imenovanja - Insitituciji ombudsmena za ljudska prava BiH.

Dana 27.07.2011. godine, zbog diskriminacije pri zapošljavanju koju trpim od strane Vlade BPK,   podnijela sam tužbu Općinskom sudu u Goraždu.  Spor je u toku.

XXXXXXXXXX

Dana 27.01.2012. godine  Ombudmen za ljudska prava BiH  donio je  preporuku u vezi sa žalbom Klovo Delile.


U tekstu, je navedeno sljedeće:


Naime, iz takvog postupanja proizilazi da resorni ministar u periodu od 8 mjeseci odnosno do imenovanja nove vlade BPK Goražde nije osigurao da se izvrši konačno imenovanje direktora JU Centra za socijalni rad BPK Goražde te na taj način doveo u sumnju vladavinu prava, demokratsku odgovornost vlasti i njenu obavezu da djeluje blagovremeno, na prikladan i konzistentan način (Presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Megadat.com S.r.l. protiv Moldavije no. 21151/04), što u konkretnom slučaju podrazumijeva jednako postupanje u svim postupcima javnih imenovanja.

Činjenica da Vlada BPK nakon procedure po novom javnom konkursu za izbor i imenovanje direktora JU Centar za socijalni rad BPK nije dala saglasnost na imenovanje gospođe Klovo Delile za direktora ove javne ustanove Ombudsmene navodi na zaključak da htijenje Vlade nije bilo imenovanje kandidata koji je od strane Upravnog odbora u otvorenoj konkurenciji u dva navrata izabran na ovu poziciju, a naročito imajući u vidu da sporna odluka o nedavanju saglasnosti ne sadrži obrazloženje za takvo postupanje.

Ombudsmeni skreću pažnju na to da činjenica da je podnositeljica žalbe dana 24.02.2011. godine imenovana za ministricu za socijalnu poltiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice, a pismenu ostavku na ovu dužnost podnijela  dana 11.04.2011. godine zbog neslaganja sa politkom Vlade BPK Goražde, ne bi smjela uticati na davanje saglasnosti Vlade na njen izbor za direktora JU Centra za socijalni rad BPK Goražde.

Ombudsmeni takođe ukazuju na činjenicu da je podnositeljica žalbe dala ostavku na mjesto ministrice za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice BPK Goražde prije odlučivanja o davanju saglasnosti na imenovanje direktora Centra za socijalni rad BPK Goražde te shodno tome, a u skladu s Mišljenjem Centralne izborne komisije od 21.04.2011. godine, nije bilo povrede odredaba Zakona o sukobu interesa u organima vlasti u Federaciji BiH, obzirom da žaliteljica nije iskoristila svoj položaj sa ciljem postizanja lične koristi ili koristi interesno povezanih lica, ostvarivanja povlastice ili prava, sklapanja pravnog posla ili na drugi način pogodovanja sebi ili drugom interesno povezanom licu.

Uzimajući u obzir naprijed izneseno, Ombudsmeni Bosne i Hercegovine, shodno odredbama člana 32 Zakona o Ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, daju sljedeću:

                                         
                                                              PREPORUKU
Vladi Bosansko-podrinjskog kantona i Ministarstvu za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice

1. Da preispita Odluku o nedavanju saglasnosti na Odluku Upravnoj odbora JU Centar za socijalni rad BPK Goražde o prijedlogu izbora i imenovanja kandidata za mjesto direktora broj: 03-05-810/11 od 09.06.2011. godine;
2. Da u roku od 30 dana od dana prijema preporuke obavijesti Instituciju Ombudsmena o poduzetim mjerama.

XXXXXXXXX

Vlada BPK dužna je da ispoštuje ovu preporuku.

Eto prilike Vladi da pokaže da poštuje zakon i ljudska prava i ne diskriminira ljude jer imaju političko mišljenje drugačije od njihovog. Eto prilike Vladi da se ponaša u skladu sa zakonom, a ne u skladu s ličnim interesima pojedinaca. 

Šta bih poručila Vladi?! Poručila bih joj ovo: Nije Goražde vaše vlasništvo, Vlado. Nije Centar za socijalni rad vaše vlasništvo. To je grad građana, to je vlasništvo Goražda. A ja sam Goraždanka koja voli svoj grad.

Vrijeme je da Vlada BPK ispoštuje zakon i Ustav BPK - zakon najjači od svih. Tražim da Vlada BPK ispoštuje odredbu  osiguranja saradnje sa Ombudsmenom iz stava 1 tačka c člana 35 (nadležnosti Vlade ) Ustava Kantona.

Vrijeme je da se poštujemo.


I neću dozvoliti da me istjerate iz mog grada, kao što ste otjerali mnoge, Vlado, i bivša i sadašnja. Moj grad neće biti Vladina kasaba.


Sugrađani, o budućim postupcima Vlade i njenom radu, ja ću vas i dalje informirati na vrijeme.