Sudbina goraždanskih studenata
Ko dijeli moju studentsko-tržište rada sudbinu? Moj prvi odlazak u Sarajevo bio je na fakultet. Moja mama je školovala brata i mene, u Sarajevu smo mijenjali stanove, plaćali kirije, mijenjali studentske paviljone na Bjelavama. Kada je Adi odlučio da krene raditi privatno, mama i najbliži su digli kredit. Kada sam se ja po prvi put “s visokih škola” vratila u Goražde i još uvijek kao student zaposlila u jednoj nevladinoj organizaciji (prvi povratak u Goražde) i ja sam digla kredit i kupila auto. Kada sam prestala raditi i odlučila da konačno završim fakultet, Adi i mama su nastavili plaćati moj kredit za auto. Nakon što sam diplomirala, ušla sam u program za odrađivanje pripravničkog staža plaćan preko Zavoda za zapošljavanje i odradila pripravnički staž u u Goraždu. Godinu dana nakon toga, poslodavac me nije ostavio na poslu. Tada je na Birou bio jedan diplomirani pravnik, ja sam bila drugi. Taj period, zbog gubitka moga brata, bio je najteži period mog života. U n